Search Dental Tribune

Novi prognostički model poboljšava petogodišnju procjenu uspješnosti implantata

Novi validirani prognostički model za implantate, temeljen na procjeni rizika, integrira lokalne i sistemske čimbenike te pouzdano predviđa srednjoročne kliničke ishode nadilazeći tradicionalne modele temeljene na gubitku kosti i stadiju bolesti. (Vizual: olga_demina/Adobe Stock)

sri. 19 kolovoza 2026

uštedjeti

SAN FRANCISCO, SAD: Za razliku od ranijih prognostičkih modela implantata koji su se primarno fokusirali na gubitak periimplantatne kosti ili stadij bolesti, novopredloženi sustav integrira niz lokalnih i sistemskih čimbenika proširujući postojeće parodontološke prognostičke okvire na implantologiju. Nedavna retrospektivna studija provela je validaciju ovog sustava u kliničkim uvjetima. Rezultati studije pokazuju da ovaj strukturirani prognostički model utemeljen na riziku pouzdano predviđa srednjoročne ishode.

Novi prognostički sustav implantata uzima u obzir kontrolu plaka, položaj implantata, dizajn protetskog rada, anamnezu parodontitisa, održavanje potporne terapije, pušenje, dijabetes, osteoporozu te dodatne čimbenike poput primjene antiresorptivnih lijekova, radioterapije, okluzije i mogućih genetskih utjecaja. Na temelju tih parametara implantati se svrstavaju u četiri prognostičke kategorije: povoljna, upitna, nepovoljna i bezizgledna.

Retrospektivna analiza obuhvatila je 651ugrađeni implantat kod 291 pacijenta primjenom novog prognostičkog sustava koji su predložili Kwok i suradnici te je potvrdila njegovu prediktivnu vrijednost jasnom stratifikacijom ishoda preživljenja tijekom petogodišnjeg razdoblja. Implantati s povoljnom početnom prognozom pokazali su stopu preživljenja od 100 %, u usporedbi s 93,5 % u skupini s upitnom prognozom i svega 33,3 % u skupini s nepovoljnom prognozom. Također, početna prognoza ostala je nepromijenjena tijekom vremena kod 95,7 % implantata u povoljnoj skupini, 78,5 % u upitnoj skupini i 33,3 % u nepovoljnoj skupini. Ovi rezultati dodatno potvrđuju sposobnost modela u razlikovanju kliničkog rizika.

Studija je također ukazala na anatomske razlike u pouzdanosti prognostičkog sustava, pri čemu su ishodi implantata konzistentnije predviđeni u donjoj čeljusti, što autori pripisuju razlikama u kvaliteti kosti. U mandibuli prednji i premolarni segmenti pokazali su veću prediktivnu pouzdanost u odnosu na molarne regije, dok je u maksili pouzdana predikcija zabilježena uglavnom u području središnjih sjekutića.

Na temelju dobivenih rezultata, autori smatraju da je sustav Kwok i suradnika koristan, ali potencijalno nepotpun. Predlažu da buduće verzije uključe dodatne parametre poput fenotipa implantata, detaljnijih protetskih čimbenika, preciznije lokalizacije implantata (mandibula nasuprot maksili) te potencijalno i utjecaj antidepresiva jer oni mogu utjecati na preživljenje implantata i time na točnost prognoze. Sustav se stoga predstavlja kao razvojni okvir koji će se dodatno usavršavati s novim znanstvenim dokazima.

U cjelini, rezultati studije podupiru primjenu strukturiranih prognostičkih modela u implantologiji. Procjenom prognoze na temelju šire kombinacije lokalnih i sistemskih čimbenika, kliničari mogu preciznije planirati terapiju, ranije identificirati rizične pacijente te jasnije komunicirati očekivane ishode liječenja.

Članak pod naslovom Predictability of a dental implant prognosis system: A retrospective study objavljen je online 6. ožujka 2026. u časopisu Journal of Periodontology, prije uvrštenja u tiskano izdanje.

To post a reply please login or register
advertisement
advertisement