DT News - Croatia - Smjernice S3o augmentaciji mekog tkiva oko implantata

DGI

čet. 23 studenoga 2023

uštedjeti

Može li augmentacija mekog tkiva oko implantata utjecati na uspjeh implantoprotetske terapije u smislu očuvanja kosti i estetike?

Odgovor na ovo pitanje bio je veliki izazov za stručnjake iz 17 specijalističkih društava i organizacija koje vode DGI i DGZMK. Razlog je vrlo kontradiktorna znanstvena baza podataka. Ipak, stručnjaci su formulirali svoj konsenzus i dvije preporuke u smjernicama S3 u kojim slučajevima treba augmentirati meko tkivo kao dio terapije.

Infekcije su najčešći uzroci upale i bolesti periimplantatnog tkiva, pa čak i gubitka implantata. Prema grubim procjenama, u Njemačkoj se u ustima pacijenata nalazi se oko 25 milijuna implantata. Budući da se periimplantatne bolesti ne javljaju odmah nakon ugradnje, stručnjaci procjenjuju da je trenutačno oko 860 000 implantata zahvaćeno mukozitisom, a 440 000 implantata periimplantitisom. Ovo naglašava važnost sprječavanja infekcija i upala periimplantatnih tkiva.

„Stomatološka zajednica podijeljena je oko toga jesu li određena količina keratinizirane sluznice, određena debljina ili stupanj pokretljivosti periimplantatnog mekog tkiva važni za očuvanje implantata”, pišu autori smjernica. Smjernice koje su formulirala specijalizirana društva i organizacije u drugim zemljama bile su zastarjele ili nisu pružale nikakve informacije o pitanju koje je postavila njemačka radna skupina.

Razlog ovakvog nesuglasja među stručnjacima su kontradiktorni rezultati znanstvenih istraživanja i proizašle različite izjave o odnosu između implantata i okolnog tkiva. Kako se taj odnos u detaljima razlikuje od odnosa zuba prema njegovoj okolini – ili možda ne razlikuje?

Jedna je stvar jasna: periimplantatno tkivo anatomski se razlikuje od parodontnog tkiva. Nejasno je mora li periimplantatno tkivo ispunjavati iste zahtjeve kao parodontno tkivo. „Nije jasno postavlja li implantat različite zahtjeve na okolno tkivo od zuba”, ističu stručnjaci.

Dva relativno nedavna sistematizirana pregleda iz 2012. i 2013. pružaju kontroverzne podatke o tome može li i u kojoj mjeri priroda periimplantnog mekog tkiva utjecati na periimplantatne bolesti. Najnoviji pregled s metaanalizom iz 2018., naprotiv, pokazao je pozitivan utjecaj širenja keratinizirane sluznice na zdravlje periimplantatnog tkiva. Zadebljanje mekog tkiva smanjilo je gubitak koštane mase oko implantata. Međutim, autori istraživanja naglašavaju ograničene dokaze svojih rezultata.

Stoga važna klinička pitanja ostaju bez odgovora, poput toga koliko debelo meko tkivo oko implantata mora ili treba biti. Također nije jasno je li jedna metoda zadebljanja tkiva bolja od ostalih.

Dvije su preporuke: poboljšati estetiku i higijenu. Zato je glavni autor dr. Markus Schlee (Forchheim) i njegovi kolege, kojima je koordinirao prof. dr. Robert Sader (Frankfurt), formulirali dvije preporuke s ocjenom preporuke B (treba/ne treba) uz jak konsenzus.

Prema prvoj preporuci u slučaju objektivnog nedostataka mekog tkiva – ili odgovarajućeg zahtjeva pacijenta – treba ponuditi periimplantatnu augmentaciju mekog tkiva autolognim vezivnim tkivom kako bi se poboljšao estetski rezultat jer se od te mjere ne očekuje da ima negativan učinak na gubitak koštane mase.

U drugoj preporuci stručnjaci preporučuju povećanje periimplantatne keratinizirane sluznice autolognim transplantatom sluznice, osobito ako već postoji sužena ili nedostatna keratinizirana sluznica, kako bi se poboljšala sposobnost održavanja higijene. I ovdje autori naglašavaju da ova terapija ne povećava gubitak koštane mase.

Nema izjava o pojedinim terapijskim postupcima. Pri izradi smjernica autori nisu mogli uzeti u obzir omjer troškova i koristi pojedinih terapijskih postupaka jer isti nije ispitan pouzdanim dokazima. Zbog nedostatka istraživanja, autori se ne izjašnjavaju o drugim aspektima. To uključuje: vrstu i vrijeme augmentacijske tehnike, recipročne interakcije s koštanom augmentacijom ili GBR tehnikama ovisno o vrsti i indikaciji ugradnje implantata, cijeljenju implantata i pojedinačnim biološkim čimbenicima (npr. biotip gingive, sistemske bolesti).