Zagreb, Hrvatska: Posljednja dva desetljeća obilježena su stalnim porastom broja istraživanja dentalnih matičnih stanica i s razlogom se mogućnost njihove upotrebe opisuje kao revolucija u stomatologiji. Trenutačno se većina stanja zbog kojih pacijenti dolaze u stomatološkim ordinacijama tretira uklanjanjem oštećenog ili inficiranog tkiva te njegovom zamjenom umjetnim materijalima, odnosno ispunima, protetskim nadomjescima ili implantatima. Ti su dentalni materijali neizmjerno napredovali tijekom godina i donose sve veću kvalitetu estetike, funkcije i trajnosti. Ipak, riječ je o zamjeni koja ne može u potpunosti imitirati građu i funkciju tvrdih zubnih tkiva, a nažalost ni vratiti fiziološke funkcije – krvnu i živčanu opskrbu zuba.
Mogućnost regeneracije izgubljenih tvrdih zubnih tkiva, ali i oporavka pulpe i parodonta, leži u razvoju upotrebe dentalnih matičnih stanica.1,2 Postoje dvije vrste stanica čija interakcija određuje razvoj zubnog zametka ili odontogenezu od samog početka, a to su epitelne i mezenhimalne stanice. Iz njih nastaju tvrda i meka tkiva zuba i njegova potpornog aparata ili parodonta. Dentalna tkiva mezenhimalnog podrijetla su brojnija i mezenhimalne matične stanice mogu se izolirati iz pulpe, parodonta i gingive te su zbog toga predmet većeg broja istraživanja u odnosu na epitelne stanice.1,2 Naime, jedino zubno tkivo epitelnog podrijetla je caklina, koja nakon završenog razvoja ostaje acelularne strukture – ameloblasti koji su odgovorni za stvaranje cakline odumiru procesom apoptoze ili programirane stanične smrti i više nemamo dostupnih stanica koje bi omogućile biološku reparaciju ili regeneraciju tog tkiva. Dio tzv. caklinskog organa kojem su pripadali ameloblasti ipak ostaje još aktivan i razvija se u smjeru korijena stvarajući Hertwigovu epitelnu ovojnicu koja određuje razvoj korijena zuba. Ona se s vremenom raspada i ostavlja fragmente tog epitelnog tkiva ili nakupine stanica unutar parodonta poznate kao Malassezovi epitelni ostaci.3 Oni su jedini izvor epitelnih stanica odontogenog porijekla kod zuba čiji je razvoj završio.
Dentalne matične stanice, u odnosu na druge izvore matičnih stanica u ljudskom tijelu, odlikuje njihova laka dostupnost i mogućnost uzimanja uzoraka tkiva prilikom rutinskih in office postupaka tijekom kojih se može sačuvati tkivo koje bi u suprotnom bilo odbačeno kao medicinski otpad, primjerice nakon zahvata produljenja kliničke krune zuba ili ekstrakcije zuba.1,4 To su zahvati koji se obavljaju u lokalnoj anesteziji, s minimalnom razinom rizika i neugodnosti za pacijenta u usporedbi s izolacijom matičnih stanica iz, primjerice, masnoga tkiva ili koštane srži. Iz tog razloga, istraživanja dentalnih matičnih stanica idu dalje od same stomatologije i regeneracije zuba – prepoznate su kao lako dostupan izvor u općoj regenerativnoj medicini. Iako je najveći broj dosadašnjih istraživanja proveden in vitro (u laboratorijskim uvjetima, izvan organizma) ili na životinjama, ona pokazuju obećavajuće rezultate kada je riječ o mogućoj upotrebi npr. mezenhimalnih matičnih stanica gingive u terapiji autoimunih bolesti, kožnih promjena, otežanog cijeljenja rana ili nekih neurodegenerativnih stanja.2 Laka dostupnost, ali i brzina i lakoća izolacije tkiva iz usne šupljine znače mogućnost upotrebe autolognog (vlastitog) izvora stanica, što uklanja potrebu za donorom i mogućnost imunološke reakcije na primijenjene stanice.2
Ono što zanima mnoge pacijente i o čemu se često govori kao o budućnosti je razvoj cijelog novog zuba koji bi se implantirao na mjesto izgubljenog zuba. Taj tzv. biozub predstavlja ideal kojem se teži u razvoju regenerativne stomatologije. Ipak, kompleksnost samog procesa razvoja ljudskog zuba koja uključuje precizno usklađenu interakciju već spomenutih epitelnih i mezenhimalnih stanica, ali i trajanje tog razvoja, koji za trajne zube znači i po nekoliko godina, otežava stvaranje novog zuba i otvara brojna pitanja na koja se znanstvenici trude odgovoriti i definirati genetske i molekularne mehanizme koji određuju razvoj zuba. Dosad se postiglo formiranje struktura sličnih zubu ili zubnom zametku te određena mineralizacija tih tkiva, što predstavlja značajan napredak u istraživanjima.3 Najveći fokus u takvim istraživanjima često pada na upravo najzahtjevniji dio – regeneraciju cakline. Dobivanje funkcionalnih stanica sposobnih stvarati novu caklinu i dovođenje tih istraživanja do razine kliničkih ispitivanja bili bi prijelomni trenutak u razvoju regenerativne stomatologije.3 Iako postoje radovi koji su pokazali dobivanje stanica koje su sposobne stvarati tkivo slično caklini, potrebna su dodatna istraživanja u cilju postizanja tkiva koje sastavom može odgovarati prirodnoj caklini, osigurati njezinu trajnost i funkciju, ali možda i najvažnije, dokazati sigurnost upotrebe takvih stanica u smislu potencijalnog mutagenog ili tumorigenog djelovanja.
Upravo je regeneracija cakline jedan od glavnih fokusa istraživačkog tima izv. prof. dr. sc. Ivane Savić Pavičin sa Stomatološkog fakulteta u Zagrebu, u sklopu projekta LIPOR pod vodstvom prof. dr. sc. Ivana Alajbega. Na Fakultetu se uspostavlja Laboratorij za oralnu biologiju, regenerativnu dentalnu medicinu i matične stanice. Laboratorij bi trebao postati centar izvrsnosti i središnje mjesto za razvoj regenerativne dentalne medicine u Hrvatskoj i regiji, ali i doprinijeti razvoju suradnji s renomiranim svjetskim institucijama koje predvode istraživanja u tom području, primjerice laboratorijem King's Collegea u Londonu, s kojim je već ostvarena komunikacija i suradnja. Na zagrebačkom se fakultetu već provode prva istraživanja u suradnji s molekularnim biolozima s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu.
Mogućnosti koje nude istraživanja matičnih stanica i razvoj regenerativne dentalne medicine, ali i medicine općenito, mogle bi promijeniti tijek i ishod terapije mnogih bolesti i stanja koja su se dosad mogle liječiti isključivo simptomatski ili palijativno, ili kao u slučaju zuba, zamjenom biološkog tkiva umjetnim materijalom. Iako je put do stvaranja regeneriranog zuba još dug i traži brojna ispitivanja, posebno s gledišta sigurnosti primjene takvih terapija na ljudima, činjenica je da svjetska akademska i znanstvena zajednica ide u tom smjeru. Hrvatska bi se, radom istraživača sa Stomatološkog fakulteta u Zagrebu, mogla pozicionirati na važno i visoko mjesto u ovim istraživanjima i značajno doprinijeti određivanju smjera kojim će se razvijati budućnost regenerativne dentalne medicine, ali i medicine općenito.
Urednička napomena:
Članak napisala Ana Jonić, dr. med. dent. Dio je istraživačkog tima koji se bavi matičnim stanicama.
Zavod za dentlanu antropologiju, Stomatološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
Popis literatute dostupan u uredništvu.
ZAGREB, Hrvatska: Stomatološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu s pravom nosi epitet najbolje visokoškolske institucije u području dentalne medicine u ...
Međunarodni sajam dentalne medicine Dentex, od 21. do 23. svibnja 2026. godine, ponovno potvrđuje status regionalnog predvodnika dentalne industrije. ...
LEIPZIG, Njemačka: Kao rezultat pandemije SARS-CoV-2, velika većina ordinacija dentalne medicine diljem svijeta bila je djelomično ili u potpunosti ...
LONDON, UK: Organizacija Dental Protection kaže da veliki zaostatak u liječenju pacijenata, dugotrajna posljedica pandemije, negativno utječe na dobrobit...
JERSEY CITY, N.J., SAD: U okruženju visokog obrazovanja koje se brzo razvija, vrijednost diploma neprestano se mijenja kako bi se uskladila sa zahtjevima ...
FDI World Dental Congress 2026 održat će se od 4. do 7. rujna 2026. u Pragu, u suradnji s Češkom dentalnom komorom. Kongres će okupiti dentalne ...
JEONJU, Južna Koreja: Iako je dentalna medicina općenito profesija s dobrom zaradom, stresori kao što su financijski pritisak i visoka razina ...
BIRMINGHAM, UK: Jesu li stomatološki timovi zbog prirode rada na pacijentima pojačano izloženi koronavirusu i je li posljedično rizik od infekcije ili ...
LUCKNOW, Indija: Umjetna inteligencija (artificial intelligence – AI), tehnologija koja se brzo razvija, sve je važnija u raznim medicinskim ...
LEIPZIG, Njemačka: Nova otkrića o bolesti COVID-19 nadmašuju nomenklaturu. Pojavljuju se istraživanja koja sugeriraju da velik broj pacijenata s bolesti...
Webinar uživo
pon. 26 listopada 2026
4:00 (CET) Zagreb
Webinar uživo
pon. 26 listopada 2026
6:00 (CET) Zagreb
Webinar uživo
uto. 27 listopada 2026
5:00 (CET) Zagreb
Webinar uživo
uto. 27 listopada 2026
7:00 (CET) Zagreb
Dr. Gil Asafrana D.M.D, B.M.Sc
Webinar uživo
uto. 27 listopada 2026
9:00 (CET) Zagreb
Dr. Adrian Gnatek PhD | Oral Surgeon
Webinar uživo
čet. 29 listopada 2026
1:00 (CET) Zagreb
Webinar uživo
čet. 29 listopada 2026
7:00 (CET) Zagreb
To post a reply please login or register