Search Dental Tribune

Zelena stomatologija: integracija održivosti

Usklađivanje ekonomskih zahtjeva s ekološki prihvatljivim praksama predstavlja ključni izazov za održivu stomatologiju. (Izvor: elenavolf/Shutterstock)

LEIPZIG, NJEMAČKA: Kako se planet nalazi na pragu brojnih ekoloških prekretnica, razmišljanje i djelovanje u skladu s načelima održivosti mora se sustavno integrirati u sve aspekte stomatološke profesije. U tom kontekstu, napori za održivo restrukturiranje kliničkog prostora posljednjih su godina značajno napredovali obuhvaćajući ne samo materijalne aspekte ordinacije nego i neizravne utjecaje na okoliš, poput putovanja na pregled i nazad. Iako je održivi pristup etički nesporan, njegovo usklađivanje s ekonomskim modelom koji profit i troškovnu učinkovitost stavlja u prvi plan, predstavlja osjetljivo pitanje koje zahtijeva kompromis i pragmatizam stomatologa.

Većina ljudi, kada govori o odlasku stomatologu, prvenstveno misli na sam zahvat, no pokazalo se da je samo putovanje, osobito ako se odvija vozilima na fosilna goriva, značajan čimbenik koji nadilazi samu dentalnu skrb. Izvješće Public Health England on UK dentistry pokazalo je da je putovanje vozilima, i osoblja i pacijenata, najintenzivnija aktivnost u pogledu emisija CO₂ vezanih uz dentalne ordinacije – čini 33,4 % i 31,1 % ukupnih emisija. Ovo potvrđuje i projekt istraživača sa Sveučilišta McGill u Montrealu. Prof. Christophe Bedos s Fakulteta dentalne medicine i oralnih znanosti ističe: „Sve što radimo dovodi do emisija. U stomatologiji je jedan od najvećih uzročnika upravo prijevoz. Dolazak pacijenata u ordinaciju i povratak kući čini gotovo trećinu svih emisija ugljika.”

Dostupan je širok spektar strategija za smanjenje ovog utjecaja. Najizravnija je primjena teledentistike za smanjenje putovanja osoblja i pacijenata. Digitalne tehnologije ključne su za ovu tranziciju, navodi prof. Bedos: „Zamislite da ste izvadili zub – umjesto povratka u ordinaciju radi kontrole, pregled možemo obaviti putem Zooma ili telefona.” Dodatne inicijative uključuju poticanje aktivnog prijevoza, poput bicikliranja ili hodanja kad god je to moguće te promoviranje javnog prijevoza i električnih vozila.

Upravljanje otpadom, uključujući otpadne vode, također je ključna dimenzija održive stomatologije. Kako svijest o održivosti raste, ekološka šteta uzrokovana odlaganjem dentalnih materijala, poput amalgama, dobiva sve veću kliničku i zakonodavnu pozornost. Kako izvještava Dental Tribune International Europski parlament je prošle godine donio odluku o potpunoj zabrani amalgama, koja je stupila na snagu 1. siječnja 2025. Osim poštovanja propisa, dentalne ordinacije mogu smanjiti količinu otpada nizom jednostavnih, ali učinkovitih mjera. Digitalne tehnologije smanjuju potrebu za otiscima i fizičkim kalupima, a gotovo eliminiraju potrebu za papirnatim kartonima pacijenata. Ordinacije mogu uvesti recikliranje, pravilno odvajati medicinski i nemedicinski otpad te upravljati organskim otpadom, primjerice kompostiranjem.

Dr. Nicolas Martin, profesor restaurativne stomatologije na Sveučilištu u Sheffieldu u Engleskoj. (Izvor: Dr. Nicolas Martin)

Treće važno područje održive stomatologije je energetska učinkovitost. Primarni proces je nadogradnja ordinacije energetski učinkovitijom opremom. Prvi je korak provođenje energetskog audita kojim se mapira ukupna potrošnja energije. Nakon toga moguće je ciljano unaprijediti određena područja, primjerice uvođenjem novih sustava grijanja, ventilacije i klimatizacije ili zamjenom postojeće stomatološke opreme energetski učinkovitijim rješenjima. Također, moguće je razmotriti vlastitu proizvodnju energije, prvenstveno putem solarnih panela.

Konačno, važno je istaknuti i preventivnu oralnu skrb. Ove su mjere već dobro poznate u dentalnoj struci i uključuju suradnju s regulatornim tijelima u promicanju programa fluoridacije vode u zajednici te nadzirane programe četkanja zubi kod djece u područjima s najvećim rizikom od bolesti usne šupljine.

Svaka strategija održivosti nosi vlastite zahtjeve u pogledu vremena i financija, što neki stomatolozi mogu doživjeti kao zapreku. Iako je ekološki prihvatljiv pristup poželjan, za neke predstavlja ekonomski kompromis koji nisu spremni ili u mogućnosti prihvatiti. Za Dental Tribune International, dr. Nicolas Martin, profesor restaurativne stomatologije na Sveučilištu u Sheffieldu i vodeći istraživač održive stomatologije, pojašnjava ovu napetost: „Izazov je u tome što kao pojedinci često odvajamo društvenu odgovornost za okoliš od profesionalnih obveza. Posljednje su najčešće usmjerene na isporuku rezultata na troškovno učinkovit način, dok pitanja okoliša postaju sporedna. Moramo proširiti svoju ekološku odgovornost iz privatne i društvene sfere na radno okruženje, odnosno dentalnu ordinaciju.”

Za prof. Martina, pitanje ravnoteže između profita i održivosti više je stav nego financijska nužnost: „Prevencija oralnih bolesti najvažniji je i najučinkovitiji način pomoći populaciji, a istodobno, kao nenamjerna posljedica, donosi i najveće ekološke koristi. Ipak, različiti zakonodavni i financijski okviri u kojima djeluje dentalna profesija širom svijeta zanemaruju ovaj pristup i fokusiraju se na nagrađivanje intervencijskih zahvata. Rješenje je očito, a opet nedostižno!” Iz ove perspektive, kliničko usmjerenje na oralno zdravlje i kvalitetnu skrb za pacijente, umjesto isključivo na profit, najučinkovitiji je način za uspostavu održive, etične i ekonomski stabilne prakse.

Na kraju, važno je napomenuti i znatne razlike u regulatornim okvirima održive stomatologije među državama. Prema izvješću Europskog udruženja za parodontologiju iz prošle godine: „Zemlje poput Švedske i Njemačke imaju snažne regulatorne okvire koji promiču održivost olakšavajući ulaganja u zelene tehnologije. Nasuprot tome, zemlje južne i istočne Europe još se suočavaju s ekonomskim ograničenjima i manje strogim propisima o okolišu. U takvim regijama, lokalne inicijative ključne su za promicanje održivosti u dentalnoj skrbi.” Ovaj odlomak naglašava temeljni aspekt svake održive inicijative – regulatornu jednostavnost ili složenost njezine provedbe. U državama sa snažnim politikama, ekološki prihvatljive prakse ne samo da su poticane nego ih se može i ubrzati subvencijama i poticajima. U zemljama gdje takvih smjernica nema, održivost postaje isključiva odgovornost ordinacije i može biti dodatno ograničena financijskim aspektima. Prijelaz prema održivijoj stomatologiji stoga je nužan, ali istodobno popraćen nizom izazova i zapreka.

 

To post a reply please login or register
advertisement
advertisement